Kada jedna, u startu, sjajna priča dobije svoj nastavak, onda zaista iskreni zaljubljenici, u ovom slučaju u odbojku, svakako mogu biti zadovoljni. Odbojka je, sada to možemo sa sigurnošću reći, dobila svoju pozornicu s koje će sigurni smo u budućnosti izrasti novi hrvatski odbojkaški aduti, upravo kako su prije 20-tak godina iz osnovne škole Eugena Kumičića na svjetla velikih svjetskih odbojkaških pozornica izašle jedna Senna Ušić, Diana Reščić, Ines Rendulić i ostale naše reprezentativke okupljene oko jednog sna, jednog entuzijaste ali i vizionara Anuna Azenića Dede.
Drugi po redu memorijalni turnir u spomen tvorcu velikogoričke odbojke i ove godine je okupio veliki broj odbojkašica mlađih dobnih kategorija. Podsijećamo, ideja pokretanja jednog ovakvoh mlađedobnog najecanja u odbojci u Velikoj Gorici rodila se onoga trenutka kada su najveće zvijezde velikogoričke odbojke odlučile vratiti svom gradu barem dio onoga što im je on i dao, a napose obitelji Azenić koja je jedan svoj san iskovan iza zidova jedne male osnovne škole,pretočila u jednu divnu sportsku priču. Još su svježa sijećanja na Odbojkaški Klub Azena koji je iz najnižih rangova, sa svojoj vlasitim djecom iz omladinskog pogona došao do svjetla europskih natjecanja, a grad Velika Gorica ucrtan u mapu europske odbojkaške federacije te postao sportski centar bez kojeg jednostavno nisi mogao zamisliti ozbiljan velikogorički sport 90-tih i 2000-tih. Kako odbojka u Velikoj Gorici prolazi svojevrsnu kartazu, a da put kroz sportsko čistilište kraće traje, nekadašnje odbojkašice Diana , Katarina, Zrinka, Ines i sjajan mladi trener Jurica uključile su se u akciju revitalizacije ovog sporta. Pokrenut je sasvim novi klub, na zdravim temeljima, HOK Gorica. I već nakon nekoliko godina, vještine i znanje ove reprezentativne ekipe prepoznale su brojne goričke obitelji. Broj od preko 160 djece o kojima skrbi 9 trenera i seniroski sastav koji je krenuo kao i u priči Antuna Azenića iz 3 lige i za sada je bez poraza, nekako opako podsjeća na već viđen scenarij kao što smo rekli s kraja 90-tih.
Nadogradnja cijelom sadržaju jest i ovaj turnir kojeg su u novoj dvorani u Velikoj Gorici došli vidjeti i legendarni treneri Vladimir Braco Janković, Ljubo Travica, Ivica Jelić, Marija Anzulović, Vinko Dobrić, Nino Matjačić.
Da scenarij bude potpun, pobrinula se bivša reprezentativka, unuka pokojnog Dede, Senna Ušić Jogunica koja je na samu manifestaciju dovela i suprugu Antuna Azenića, popularnu Baku, Mariju Azenić. Bio je to vrhunac emocije za sve nazočne na turniru i prilika za evociranje uspomena na neka stara ali očigledno dobra vremena za odbojku u Gorici.
No, po viđenom na drugom izadnju memorijalnom turniru „Antun Azenić“ za budućnost ipak ne bi trebali strahovati. Ekipa iz HOK Gorice na pravom je putu i uvjereni smo da će i grad Velika Gorica znati prepoznati sav trud i energiju uloženu u istinski dobru stvar.
Ako prošle godine pobjednik i nije bio u prvom planu, sada ga se već mora naglasiti. Kao i prošle godine, najboljim odbojkašicama su se pokazale igračice Olimpika iz Zagreba.
Medalje i pehari, puno smijeha, ljubavi i emocije te tek tu i tamo poneka ljutnja pogrešnim dodavanjem ili smečiranjem, više od 150 odbojkašica i pune tribine..sve je to donio 2. odbojkaški memorijalni turnir „Antun Azenić“. Možemo samo zaželjeti organizaciji ustrajnost u daljenjem radu uz želju da se i sljedeće godine vidimo na istom mjestu. Ali kakva je razlika bila između prvog i drugog, trebat će povećati kapacitete u svom segmetnima sljedeće godine. Ne bi se začudili da uskoro i velike europske ekipe ponovno posjete odbojkašku meku, grad Veliku Goricu. Upravo onako kako je u svojim snovima zamislio Antun Azenić Deda.
