U javnosti se ‘tiho i na prstima’ pročulo o mogućoj privatizaciji HNK Gorice, o toj se temi ne šuti već se progovara i na stranicama dnevnih športskih i inih tiskovina. Ponekad se teme znaju pustiti u eter kao probni balon, ponekad da se zagolica mašta i preusmjere neke druge teme, no čini se da ovdje ima i dima i vatre. Nenad Črnko je vrhunski, poput drugih gradova, iskoristio bezvremensku popularnost nogometa i zaigrao, kako to i drugi gradovi rade, na sigurnu kartu. Poznato je koliko mnogo i Zagreb i Split i Rijeka i Osijek izdvajaju za najpopularniji igru i najvažniju sporednu stvar na svijetu. Jedina vidljiva agenda HNK Gorice, a krije se pod imenom uspjeh, poprimila je šire razmjere, a Črnko se zahvaljujući svojim neprijepornim vrlinama i elokventnosti, uspinje na piramidi hrvatskog nogometa. Mnogi se s pravom pitaju – gdje mu je kraj. Svi mi koji ga poznajemo znamo da kad pomisliš da je na vrhu, taj vrh je zapravo tek usputna stanica. Stao je, odmara, snima i planira. Sve legitimno. Pravu konkurenciju za nešto više, budimo realni, u HNS-u i nema. Pitanje je tek, danas ili sutra, kakvo je zaleđe; ono naime uvijek igra glavnu ulogu. Svita okupljena po tim ‘kućama nogometa’ već se desetljećima bavi sama sobom, svojim agendama i svojim sujetama. A vremena se mijenjaju. Nekad je prioritet bila Hrvatska, danas je to Europa. Neno to zna. Nogomet prije deset ili više godina i nogomet danas nešto su sasvim drukčije. Pravila igre mijenjaju se iz godine u godinu. Ukoliko želiš biti konkurentan nema milosti. U protivnom, Siget, Gaj Mače, Mladina ili Krapina…
Godina je na izmaku, svi će reći bila je dobra, HNK Gorici vjerojatno najbolja u deset godina dugoj povijesti. Iako su osvojena dva boda više negoli prije godinu dana čini mi se da se ipak očekivalo više? Pa onda još i taj nesretni Slaven Belupo….
ČRNKO: ‘Istina, očekivalo se više, ali i ta očekivanja su rasla s krajem godine kad smo prošli Hajduk u kupu. Ostalo je tu negdje, imamo bod više nego u istom jesenskom razdoblju prošle sezone, iako ako to gledam sa navijačke strane mogli smo i bolje, a kad bismo analizirali prognoze tada smo čudo jer su nam svi u drugoj sezoni prognozirali krah, što smo ne samo demantirali već poslali poruku o svojoj ozbiljnosti. Rezultati su sigurno mogli biti i bolji i lošiji, ali kad znaš da je to sport, da ti se izgubljeno uvijek negdje vrati, da smo dobivali redom Rijeku i dvaput Hajduk, da smo i dalje u samom vrhu HR nogometa i da smo u svim segmentima lijepa sportska priča Hrvatske ja sam prezadovoljan. Nema kutka u Hrvatskoj gdje nas ne zaustavljaju i sipaju pohvale na naš račun, nema benzinske gdje se ne žele fotografirati sa našim igračima kad stanemo na putovanjima, napunili smo tribine i trenutno samo na polusezoni nas je kod kuće gledalo 21.000 ljudi, a vani gotovo 30.000. Pa tko nakon toga ne bi bio zadovoljan’.
Privatizacija je tema koja ovih tjedana puni tiskovine i plete priče po lokalnim objektima u kojima se pije jutarnja kavica. Kakva je točno priča o privatizaciji? Grad Velika Gorica nema mnogo opcija za učešće u istoj, ili koncesija ili dioničarski udio? Javljaju li se kineski investitori ili…?
ČRNKO: ,Ovo je samo jedan od normalnih puteva o kojima nas čak i način poslovanja obvezuje obzirom na prihode koje ostvarujemo. Radi se o pretvorbi u ŠDD koja je definirana zakonom i koja će se tako i provoditi. Naša je želja da to radimo kad smo na vrhuncu jer kad padneš sa silnim obvezama to je gotovo nemoguće napraviti (primjeri su Cibalija, Šibenik i Inter). Nema tu puno pameti. Gorica danas zapošljava preko 80 osoba od čega je 2/3 sa našeg područja, plaćamo ozbiljna davanja kroz sve porezne obveze, investiramo u infrastrukturu i to nikad nitko neće moći odnijeti iz našeg grada. Za ozbiljne projekte treba ozbiljan novac. Kad dolaze strani investitori u gospodarske grane ili hrvatski turizam to pozdravljamo, ali kad s istih temelja pričamo o sportu tada smo skeptični. Ja nisam vječan niti želim to ostati u Gorici, svaka stepenica traži neke važne odluke i smatram da je pretvorba u ŠDD u ovom trenutku idealna jer klub ima svoju vrijednost i ne treba ga prodavati za 1 kn kako se to u Hrvatskoj voli raditi. S druge strane želimo se što više osamostaliti od proračuna grada koji sada sudjeluje otprilike 15% u ukupnom našem proračunu, a sa kvalitetnim partnerom ćemo i mi rasti i po prihodima i po broju zaposlenih, ali i po investicijama i davanjima kroz porezne obveze. Grad mora ostati u vlasništvu kluba barem sa 20%, a sa pametnim potezima i poslovnim i financijskim odlukama možemo daleko otići. Europa nam je pred vratima, igranje i jedne utakmice u EURO kvalifikacijama vrijednost ovakve Gorice udvostručuje ne samo u vrijednosti dionica nego i vrijednosti kluba i igrača na Transfermarktu, a za opstojnost kluba upravo je ta nogometna logika najvažnija. I na kraju da odgovorim konkretno. Da, naša je želja da pripremimo pretvorbu kluba u ŠDD, no to je skup i opsežan zahvat, zakonski je sve strogo regulirano i odrađuje kroz vremenske etape i nisam siguran hoće li klub krenuti u to 2020. ili 2021., ali odluke za to od nadležnih tijela kluba su donesene.
Činjenica je da se športska slika svijeta mijenja, a mi debelo kasnimo. Nogomet danas smatraju galopirajućom industrijom u rastu i ona je na samom vrhu jezika managera i njihovih poslovnih kuća. Čini se da si ti to odavno shvatio?
ČRNKO: ,Ha ha, stalno to govorim. Nogomet je uz financije, IT, farmaciju i telekomunikacije najveći business u svijetu. Onaj tko to ne shvaća taj uzalud troši svoje vrijeme i novac. Sve što sam govorio o pretvorbi i privatizaciji mogu sad ponavljati, ali to je jednostavno put ka konkurentnosti. Pa shvatili su to i u zemljama liga petice odavno, UEFA sve konce europskih natjecanja i nacionalnih liga polako uzima u svoje ruke, a od 2021. i HNL ulazi pod ingerenciju UEFA-e. Računamo da će prihodi samo od TV prava za klubove I HNL narasti 5-10 puta od 2021. godine i biti na razini možda i desetak mil. kn po klubu godišnje što je optimistično ali i realno. Ako Vam kažem da je Gorica u prvoj sezoni od TV prava prihodovala 440.000 Kn onda je jasno o kakvim se relacijama radi i zašto je nužno da svi zapnemo da ostanemo stabilni. Jer kad budemo stabilni sami ćemo povećavati zaposlene, graditi kampove, pa možda i stadion jednog dana, a da bi bio uspješan moraš hodati najmanje tri koraka ispred dugih’.
Klub ove godine slavi 10 godina od osnutka, jednom si zgodom izjavio da ste vi ipak sljedbenici Radnika; je li ta priča konačno stavljena ad acta?
ČRNKO: ,Pa je, za mene to nikad nije bilo sporno. Mislim da svi polako shvaćaju da ipak iznad svih gradskih klubova u našoj Velikoj Gorici koji su ovdje igrali jučer, danas ili će igrati sutra mora biti – nogomet. Mi smo sljedbenici gradskog nogometa čiju tradiciju nastavljamo. Sprema se dosta toga, uređujemo jednu prelijepu spomen sobu gradskog nogometa koja će ujedno biti multimedijska konferencijska dvorana i vjerujem da će ona spojiti i prošlost i budućnost. Spremamo se i na obilježavanje tog prvog odrastanja Gorice, ali kako smo mi ipak drugačiji od svih sve je prebačeno u idućoj godini gdje će jedan film obilježiti svu našu povijest a imat će simboličan naziv „Prvih jedanaest“ – kojim ćemo povezati ljude, nogomet i naših tada prvih jedanaest godina,.
Tvoji planovi, navodno, zasigurno nisu vezani samo uz HNK Goricu, napreduješ i u HNS-u gdje – moram to reći – uistinu i nemaš neku konkurenciju. Ja uvijek kažem – ne puštajte Nenu izvan Hrvatske, kad vidi Anfield poželjet’ će tako nešto i u Velikoj Gorici. Ipak, nije loše biti ambiciozan poput tebe, iako sutra-prekosutra sve stvoreno može biti teret ukoliko se priča ne posloži do kraja.
ČRNKO: ‘Moji planovi su uvijek biti ispod „krova“ bilo da se radi o Gorici ili HNS-u. Kad kažem ispod krova onda tu mislim da se nikad kao osoba neću uzdizati iznad institucije za koju radim, a to ne dozvoljavam ni u svom klubu. Kao što uvijek govorim svojima – Gorica je iznad svih nas i nitko od nas ne može sebe izdići iznad na isti način razmišljam i o HNS-u. Moje je da u svakoj situaciji maksimalno dajem sebe. Ne možeš biti dobar u nogometu ako ne odlaziš u krevet i ne budiš se sa nogometom. To je tako, pravi političari žive politiku 24 sata, pa zašto to ne bismo i mi sportaši. Ne razmišljam o funkcijama, a uvijek volim reći da Hrvatski nogometni savez mora imati predsjednika koji će imati respekt kao osoba u cijelom svijetu, ali i graditi respekt saveza u cijelom svijetu. I upravo zbog takvog mog razmišljanja i stava smatram da ja ne mogu biti kandidat za predsjednika HNS-a jer to je prevažna funkcija za hrvatski nogomet da bi je obavljao bilo tko, ma koliko bio dobar u svom klubu ili županiji. No, s druge strane i ja i mnogi moji kolege možemo itekako puno pomoći u provođenju nekih važnih aktivnosti Saveza i to i radimo svakodnevno.
Moja trenutna ambicija je upravo odgovor iz dijela pitanja da gledam sve što je dobro u svijetu i pokušavam to preslikati na svoj klub i moj grad. Ja ne volim kalkulirati, volim tamo gdje radim imati posloženu priču do kraja već na početku godine, kako sam to radio nekad sa Poletom a danas sa Goricom. Jedino tako nema nepoznanica i jedino tako možeš kontrolirati svoje planove i ambicije koje su u interesu kluba odnosno Saveza.
Ja sam čvrsto vezan uz Goricu, županijski nogometni savez i funkciju člana IO HNS-a i predsjednika komisije nogometnih trenera Hrvatske koju tamo obnašam. Gotovo sam siguran da će sve ostati isto još najmanje dvije godine, a do tada imamo još mnogo planova u Gorici koje moramo svi zajedno dovršiti.
Tekst: Davor Štuban
