U nedjelju, 23.siječnja 2005.godine, poslijepodne, iza 15.30 turopoljskom je metropolom krenula strašna vijest – umro je Antun Azenić.
Rođen 27.siječnja 1936.godine u Slavoniji, u Koški blizu Našica, Antun Azenić je u kratkoj i intenzivnoj športskoj misiji ostvario najveći rezultat suvremene velikogoričke športske povijesti.
Kao ugostiteljski djelatnik, s diplomom Više ugostiteljske škole, provodi 17 godina u Osijeku. Njegov prvi šport nije bila odbojka, već – kuglanje. Kada se kći Snježana počela baviti odbojkom kod Antuna je poraslo zanimanje za tim športom, ušao je u njega i ostao mu vjeran sve do prerane smrti. Kada je Snježana talentom i potencijalom nadrasla Vukovar za koji je nastupala, Antun napušta rodnu Slavoniju i dovodi je u AOK Mladost, hrvatsku odbojkašku instituciju. Snježana postaje državna reprezentativka i zlatna europska odbojkašica, a Antun s uspjehom liječi ljude ljekovitim biljem i postaje nadaleko poznati narodni travar.
U zadnjem desetljeću života Antun Azenić utemeljenjem Ženskog odbojkaškog kluba Azena podiže sam sebi najtrajniji i najsjajniji spomenik; rezultati Azene biti će zauvijek zapisani u športskim analima. Kao i način, i vjera i trud, kojim je klub rastao, od školskih klupa do Europe. U samo osam godina, osam Antunovih godina, klub je išao samo gore, prijetio najvećima i postao obrazac športskog kolektiva, ne samo u našem Gradu. Osvojen je Hrvatski kup i dvaput naslov državnih doprvakinja. Godine 2003. klub premijerno igra u Europi, da bi 2014. “stara dama” Europa došla u Veliku Goricu.
Slijedeći korak, vrh Europe, nije dočekao. A stvorio je sjajan tim, uz pomoć stručnjaka, koje je uvijek znao prepoznati i šarmirati, na ovim su prostorima rasle Senna, Diana, Ines, Bernarda, Una, Simona… Otišao je 4 dana prije 69. rođendana. Bio je poseban, oštar i strog, pravedan i neponovljiv. Uvijek uz i uvijek za odbojku. Nagrađivan na svim razinama, od županijskih nagrada do Nagrade za životno djelo Grada Velike Gorice.
Teško ponovljivi športski zanesenjak, znali smo reći mi koji smo ga tek “malo bolje poznavali”. S jasnom vizijom športskog ili bilo kojeg drugog puta do – uspjeha. Uvijek i jedino po njegovim skicama, nacrtima, vizijama. Djelatnik kakvim se športska Velika Gorica mora ponositi. I zato su sjećanja na velikog Antuna najmanje što možemo učiniti svakog siječnja, sjećanja na ovog sjajnog i ustrajnog čovjeka i športskog vizionara.
