Natjecateljske sezone su u samoj završnici, na ekipnim i momčadskim ‘daskama’ ostali su još samo nogometaši HNK Gorice i rukometaši HRK Gorice. Oba će navedena kluba od jeseni 2018.godine nastupiti u najjačim ligama u Hrvata, pridružit će im se i velikogorički neporaženi košarkaši. Nijedan grad u domovini, izuzev dakako svemoćnog Zagreba, nema tri kluba u tri najpopularnija muška momčadska športa – nogometu, rukometu i košarci – u sazivu najjačih liga. Zagreb i Velika Gorica.
Split, znamo, ima nogomet i košarku u najjačem rangu, nema rukomet. Rijeka ima i nogomet i rukomet, nema košarku. Osijek ima i nogomet i košarku, nema rukomet… I tako dalje, i tako bliže, možemo se samo umoriti traženjem, ali nećemo pronaći još jedan grad koji ima tri premijer ligaša u tri najprestižnija športa. Kod gospode, kod dama je situacija ipak nešto tužnija, nešto sasvim drukčije postavljena.
Navedeno je potvrda da smo uspješni športski grad, potvrda da ljudi koji su vodili ili vode klubove znaju svoj posao, da uspijevaju prepoznati realnosti i mogućnosti, navedeno je potvrda da gradski proračun za šport – koji i nije velik, ali nije ni malen – uspijeva pripomoći onima koji znaju i imaju športske kvalitete.
Šport će se na turopoljskim meridijanima igrati i 2019.godine, Bogu hvala. I iako nas sa svih strana ‘šamaraju’ i ‘dijele lekcije’ djelatnici kulture i vatrogastva, nitko valjda neće osporiti da je šport uistinu zasebna i iznimno važna grana društvenih djelatnosti, te da u okviru gradskog proračuna već odavno vrijedi najmanje 10 milijuna proračunskih kuna. Jer, osim iznimnih i vrijednih premijer ligaša u ‘podzemlju’ velikogoričkog športa čuči amaterski nogomet koji u ruralnim sredinama gubi bitku sa gore navedenim konkurentima, jer se činjenice da su nam djeca pretila i nespremna sjetimo samo kada su nam potrebni statistički podaci, i jer ne želimo (ili ne znamo) od športa učiniti pokret i način življenja, kao što to i jest u većini zemalja ‘stare dame’. U sredini velikogoričkog športa uspravno stoje i borilački športovi, iznimno vrijedni i kvalitetni klubovi sa medaljama, a koje vode redom bivši vrhunski športaši ili sadašnji državni izbornici – Stjepan Bačurin, Ibrica Mušinović, Goran Živković, Igor Matić, Davor Mrzak…
Šport je posebna kategorija, šport je ono što predstavlja ljudski i europski, svjetski temelj, a mi, nažalost, tome pridajemo tako malo pažnje i još manje senzibiliteta. Gdje leži osnovni problem i nije teško dokučiti, iako bolje je o tome ‘imati flaster na ustima’. Uz Hrvatski olimpijski odbor i Središnji državni ured za šport svaki športaš, športski djelatnik i športski zanesenjak s pravom očekuje odgovore na krucijalna pitanja. Odgovore, djelovanje, a ne vječite floskule o nacionalnom programu, kriterijima i šuplje priče o prevlasti. Šport trpi, šport propada, nekada elitni športovi gube od Rumunja i Nizozemaca, a koliko će dugo Hrvatska biti ‘morska velesila’ i kititi se medaljama u vaterpolu, jedrenju i veslanju – ostaje da vidimo. Mirno nam more!
