Vladimir Stepanić

Rođen je u vrijeme kada je turopoljska prijestolnica, nasuprot župne crkve, imala i svoje rodilište. Imala je i svoj potočić maleni, Lomnicu, koja je krasila i selo Kurilovec, a uz koju se, baš na kraju sela, smjestilo igralište Nogometnog kluba „Udarnik“. Kako je i Vladina rodna drvena hiža izrasla uz samu Lomnicu, u neposrednoj blizini igrališta, to su od ranog djetinjstva svi putovi vodili prema – „Udarniku“.

U završnim razredima osnovne škole postaje aktivni igrač pionirske i potom juniorske selekcije kluba, a po završetku ekonomske škole, sa nepunih dvadeset godina i član Upravnog odbora. U narednih pet godina povjerene su mu dužnosti blagajnika i tajnika, a sa 25 godina postaje najmlađi predsjednik u povijesti NK „Udarnik“. Funkciju predsjednika, a potom i dopredsjednika, obavljao je u više mandata, a danas je direktor hrvatskog četvrtoligaša, „najvećeg malog seoskog kluba“ iz Kurilovca. Sa dva manja intermezza od po dvije godine, svom je „Udarniku“ vjeran i na raspolaganju punih 35 godina. Iz tog se razdoblja pamte i dva velika sportska dometa kluba – osvajanje kupa Zagrebačkog nogometnog saveza te dva plasmana u III Hrvatsku nogometnu ligu, ali i onaj najveći: Nogometna škola mladeži sa 217 registriranih igrača!

U međuvremenu se okušao i na višim sportskim nivoima pa je tako u više navrata bio član Izvršnog odbora Nogometno središta Velika Gorica, a iza njega je i uspješan mandat predsjednika Zajednice sportskih udruga Grada Velike Gorice. U prvim godinama novog milenija nije odolio ni lokalnim političkim izazovima pa je bio član Gradskog vijeća te Poglavarstva Grada Velike Gorice zadužen upravo za sport, a kratki politički izlet okončao je kao predsjednik gradske turističke zajednice.

Živi u Velikoj Gorici, u obiteljskoj kući sa majkom, suprugom, sinom i kćerkom, a zaposlen je u Gradskom stambenom gospodarstvu Velika Gorica. Rijetke slobodne trenutke rado provodi sa ribičkim štapom na Kupi ili uz partiju bele sa pajdašima u omiljenom klupskom kafiću. Neizmjerno poštuje i ljubi svoje Turopolje i svoj „kaj“, više od toga jedino svoju obitelj, a tek nešto manje i svoj drugi dom u Sportskoj ulici 2a. Lijepu riječ, razumijevanje i toleranciju nastoji ugraditi u sve pore voljenog kluba, ali i nogometnog, sportskog i životnog miljea uopće. To više što „razmeš ti mene, nas zutra nebu, a Udarnik bu navek tu!“, kako reče njegov uzor i legendarni predsjednik kluba Francek Odrčić.

ŠPORTSKA ISKAZNICA

IME I PREZIME:          Vladimir Stepanić

DATUM/MJESTO  ROĐENJA:   25.02.1960., Velika Gorica

VISINA/TEŽINA:           178 cm, 88 kg

BRAČNO STANJE: supruga Barica, sin Marko, kćer Ivana

ZVANJE: ekonomist

KLUB:  NK „Udarnik“, Kurilovec

ŠPORTSKI UZOR: Svijet sporta iznjedrio je mnogo velikana i teško je nekog posebno izdvojiti. Divim se onima koji su bili anonimusi, kretali od nule pa upornim radom i odricanjem dosezali vrhunske rezultate, stekli ime, slavu i novac, a pri tom, bez pompe i afera, ostali obični ljudi. Upravo iz tih razloga fascinantan mi je lik i djelo Sir Alexa Fergusona. Zbog sličnih atributa ljudi su u ex-državi cijenili Dragana Đajića, gospodin u kopačkama i izvan njih bio je Velimir Zajec, kažu da je i Boban takav. Dražen Petrović bio je s velikim razlogom i pokrićem uzor generacijama klinaca, danas pak plijeni skromnost i jednostavnost Luke Modrića…….

ŠPORT BROJ 1, 2, 3:  nogomet, rukomet, košarka….atletika…boks (plemeniti)…

ŠPORTAŠ/ŠPORTAŠICA – TUZEMNI: Mate Parlov, Drago Šurbek, Dražen Petrović, Goran Jurić,  Ivanišević, Ivica Kostelić/Đ. Bjedov,  M. Torti,  D. Palaversa,  J. Kostelić, S. Perković;

ŠPORTAŠ/ŠPORTAŠICA – INOZEMNI: Pele, Ali, M. Jordan, Federer/Vera Nikolić, Chris Evert, S. Williams, Tina Maze;

OMILJENI ŠPORTSKI KLUB: Udarnik – Dinamo – Cibona – Zagreb – Real – Manchester Utd.

FILM: Prohujalo s vihorom, Titanic, Imitacija života…..Svoga tela gospodar

GLUMAC/GLUMICA: Clarke Gable, Robert Redford, Šerbedžija, Gregurević, Višnjić/Sophia Loren, Julia Roberts, Božidarka Frajt, Mira Furlan, Zrinka Cvitešić

PJEVAČ/PJEVAČICA:  Oliver, Gibo, Tony, Toše, Mišo, Kemo/Nina, Vana, Josipa, Zorica = radnim danom;  Halid, Toma, Haris, Miroslav/Hanka, Beba, Silvana = produženim vikendom; Klape i tamburice = za dušu i srce….. Z. Bogdan = za opuštanje…

GRUPA: Bijelo dugme, Indexi, Creedence….Valjak i Prljavci….Sjaj…Lole

PJESMA: Nemoguće je odlučiti se ili izdvojiti „najpjesmu“ kad je svaki žanr donio niz vječnih pjesama, isto tako i svaki autor, od Robića i Diklića…. sve do Kedže, Vatre i Letećeg  odreda. Previše je lijepih pjesama koje su „pogodile u sridu“ – dušu dirale, srčeko ranile, čašu razbile…  Pjesma je od rane mladosti (Radio Sisak, Karlovac, Jadran..RVG…) sastavni dio svakog mojeg dana, pjevušim i fučkam i kad je najteže, kad mi se čini da uistinu „imam samo pjesmu“..

JELO/PIĆE:  Po tom je pitanju slično kak’ i s pjesmama, iako ovdje ipak dominira „domaće je domaće“. Od juhe prežgane ili one z noklecima, prek’ gulaša, sarme, filekof ili bažula s repom (i čvarkima) do pečene vratine z paca, race ili purice z mlincima, bunceka i odojka, sve do reš pečene i ugodno nasoljene janjetine. Štrukli i palačinke, dobra gibanica, paprnjaki, domaća štrudla, ali i voćna ili čokoladna torta. Kaj bi rekel jedan moj pajdaš „more se to i  baš tim redom…“!

U dobra, stara vremena rado se posezalo za “balićem“, danas je „pelin“ sasvim O.K., prava domaća šljiva sve je rjeđa, slatku utjehu daje medica, sve to po pitanju aperitiva. Rosna čaša gemišta (prava graševina je zakon) najljepša je nadogradnja, ljeti može i krigla mrzle pive.

KAFIĆ, RESTORAN:   Ne mogu ne prisjetiti se lijepih doživljaja i uspomena iz Bunkera i Parka („ćoška“), Odranskog ribiča i Krušaka… Najljepše trenutke ipak  vežem uz Passage iz „mojih“ dana. Danas se najljepše opustimo  ljeti na Udarnikovoj terasi. Svratim do Rojca ponekad, do VG-sporta (Krmpa I) rjeđe, Sport-caffea (Krmpa II)  tu i tam. Terasa stare pivnice Turopolje je najljepši ambijent za ručak u miru, a bez brige smo, naravno, kod Babrige.

PRIJATELJI: Fala Bogu ima ih, ostali smo tu, na okupu, dosljedni i uspravni bez obzira na ludi ritam i beskompromisni način života, a upravo zato ih cijenim i ponosan sam na njih. Svi zajedno činimo dvije udarne momčadi, onu koja subotom do ručka zasjeda kod  Rojca i onu koja se posle tekme u Kurilovcu okuplja oko stolova za belu. Zbog te dvije momčadi sam jednostavno – bogat čovek…

ŠPORTSKI PRIJATELJI: Šport sam po sebi otvara vrata i mostove druženja pa shodno tome nudi i brojne nove susrete i upoznavanja, donosi čitav spektar novih suradnika, znanaca pa i prijatelja. Sa Željom uvijek rado sjednem i popričam o nogometnim i inim temama, cijenim napore koje Neno ulaže u Goricu koja je dana među pet najposloženijih klubova u HNS-u, baš kao i one s kojima se Gale uporno bori u Gradićima. Za poseban je osvrt i pohvalu uprava na čelu s Karasom u muškom rukometnom prvoligašu, a raduju me i cure iz kurilovečkog rukometnog drugoligaša. Uvijek se rado sjećam Senadove ere u NŠM „Udarnik“ kada je klub imao 237 registriranih igrača, a pioniri bili ravnopravni moćnom Dinamu, za rubriku vjerovali ili ne…

IZREKA:  Ne čini drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi.

ŽIVOTNI MOTO: Uvijek sam nastojao u svaki susret, razgovor, pogled, postupak……bez obzira na vrijeme, okolnosti, osobu ili krug ljudi….ugraditi barem djelić ljubaznosti i pristojnosti, barem dašak topline i ljubavi, kap razumijevanja i tolerancije, mrvicu radosti i vedrine, nade ili utjehe.  Činio sam to u nadi i vjeri da će i moja mala kap u tom životnom slapu koji samo jednom (po)teče doprinijeti naporima da svi zajedno kročimo sretnijim životnim putem, da se imamo radi, da vodimo ljubav, a ne rat. I da su u  tom izazovu što ga životom zovemo, upravo širina i dubina pogleda i shvaćanja osnovne i nužne pretpostavke da tom izazovu uspješno odolimo. Pri čemu je jutro uvijek pametnije od noći… Valjda ta mala kap još uvijek negdje živi, putuje i kotrlja se…

PORUKA ZA KRAJ: Nemojte se ili nemojmo se olako nabacivati i razbacivati riječima, ponajmanje onim teškima i Ružnima, onima koje bole i vrijeđaju. Riječi se tako pretvaraju u otrov. Koji se lako širi… Ako baš morate nekome nešto (do)baciti ili (na)baciti, probajte – s koricom kruha. Za kamen uvijek imate vremena….ali i tada imajte na umu: