Branko Kaurić, svojevremeno jedan od najboljih taekwondo boraca svijeta, a danas atletski djelatnik i dugogodišnji član Izvršnog odbora ZSU GVG, za svoj nesebičan rad zaslužio je najveće priznanje – nagradu za životno djelo
Zajednica sportskih udruga grada Velike Gorice proglasila je ovogodišnje najbolje sportaše, sportske kolektive i nade lokalnog sporta, a među nagrađenim imenima pojavilo se i ono Branka Kaurića. Kaurić, svojevremeno jedan od najboljih taekwondo boraca svijeta, a danas atletski djelatnik i dugogodišnji član Izvršnog odbora Zajednice sportskih udruga grada Velike Gorice, za svoj nesebičan rad zaslužio je najveće priznanje – nagradu za životno djelo.
– Pedeset godina zvuči strašno mnogo, ali prošlo je u trenu. Upravo zato što sport nisam gledao kao obvezu, nego sam jednostavno živio tako. To je bio automatizam, prvo kao sportaš i bavljenjem sportom, a kasnije kao dužnosnik. Gledao sam da sportu nešto ostavim, da pomognem mladim generacijama, a to prenosim na svoju djecu. Sport je zadovoljstvo, godine su prošle brzo, ali nadam se da će toga biti još, komentirao je Kaurić.
Ovom prilikom Kaurić se prisjetio svog sportskog puta. Osim u taekwondou kojim se nametnuo kao vrhunski sportaš, ostavio je traga i u drugim disciplinama.
– U stolnom tenisu bio sam jako dobar, ali to su bili početci. Društvo me odvuklo na nogomet, a kada je počela srednja škola počeo sam dizati utege, a tu je bio kung fu i atletika. U atletici sam uživao, mnogo sam trenirao i naučio se metodici treninga, treningu i obavezama kao sportaš. U taekwondou sam imao najviše uspjeha i bio sam vrlo dobar. Pet puta sam bio prvak bivše Jugoslavije, bio sam na tri svjetska prvenstva, peti na svijetu 1987. godine i kandidat za Olimpijske igre, odnosno za demonstracijski turnir u Seulu. Tu je otišla moja najbolja mladost, ali tu sam naučio mnogo o radu i disciplini, rekao je Kaurić i nadodao:
– Moraš poštovati zahtjeve sporta kakvi jesu i onda ti se to vrati. Vrati se u obliku zadovoljstva i uspjeha, zaboraviš sve ružne stvari, povrede i operacije. Jednostavno sve zaboraviš i ideš dalje.
Trenutnu situaciju u velikogoričkom sportu Kaurić je ocijenio da “nije loša, dapače dobra”. U suradnji s Gradom Velika Gorica u posljednjih pet godina napravljeni su veliki iskoraci.
– Grad prati koliko može, a zahtjevi sportova daleko su veći u smislu financijskih obaveza i potreba. Nedostaje nam struke u sportu, međutim apeliram obitelji da djeci dopuste da se bave sportom i podrže ih u tomu. Nije lako, ali sport je privilegija, poručio je Kaurić te istaknuo kako ispred Izvršnog odbora Zajednice sportskih udruga grada Velike Gorice nastoje dati priliku svakom sportu te ga podržati u razvoju, kako same discipline tako i sportaša, struke i infrastrukture.
Sport mora biti prepoznat u društvu i državi, prije svega kroz obrazovanje, govori nam Kaurić.
– Obrazovanje je vrlo važno. Sport i sportska kultura moraju imati daleko veći utjecaj u obrazovanju. Ne možeš se baviti jedanput tjedno po 45 minuta, to mahom nije onaj pravi odnos. Profesori tjelesne kulture ne poštuju zdravu logiku sporta pa se ne uključe proaktivno, upozorava.
– Vidim dobru budućnost sporta, klinci vole sport. Vrhunski sportaši nose poziv da se baviš sportom. Uspjesi nogometne reprezentacije, pojedinačnih sportova, oni su poziv da se baviš sportom. Svako dijete želi biti uspješan sportaš te svjetski, europski ili olimpijski prvak. To je motiv koji moramo kao društvo podržati u svim segmentima i ovdje u Velikoj Gorici to činimo.
Kaurić zaključuje kako Izvršni odbor Zajednice sportskih udruga grada Velike Gorice 95 posto sredstava kanalizira u sport, sportske programe i aktivnosti lokalnih sportskih udruga.
– To ne radi nijedna zajednica sportskih udruga u Hrvatskoj. Time se ponosimo i dičimo. Mislim da smo mnogo pomogli sportu posljednjih godina. Smatram da smo napravili lijepe i velike stvari.
