Razvoj znanosti i tehnologija, njihove nove alijanse i novi svjetski gospodari nesvjesno čine mnogo na otuđenju čovjeka od njegove primarne potrebe – bavljenje športom. „U zdravom tijelu, zdrav duh“ zaboravljena je uzrečica, a „Citius, altius, fortius“ ostaje tek olimpijsko geslo Henry Martin Didona.
Športaši se zato moraju revitalizirati iznutra, nastaviti se u raznim oblicima baviti svojom djelatnošću i svijetu poslati jasan sadržaj i zdravi okvir, doprinijeti boljem snalaženju i potrebitoj uzajamnoj suradnji svih institucija koje šport i športske aktivnosti, športske priredbe i športsku izobrazbu čine besmrtnima, usprkos smrtnosti pojedinih kreatora.
Noć borilačkih športova i njezini vrijedni organizatori prepoznaju ono što bi i na drugim državnim razinama trebalo biti prisutno, a to je masovan susret sa športom, susret sa onim okruženjem koje nas snaži, kojemu je zadaća da iz godine u godinu interpretira događanja na hvale vrijednoj razini.
Noć borilačkih športova je s vremenom izrasla u ozbiljan, zahtjevan i trajan program, u priredbu koja nudi originalan doprinos športu u procesu u kojem nijedan napor nije uzaludan, a očekivano i ciljano ima značajan utjecaj na mlade. Tamo gdje je pobjeđivanje važno, društvo organizira priredbe samo za iznimno nadarene. Tamo gdje se postavljaju previsoki zahtjevi, natjecateljski pritisak teško je savladljiv, a pobjeda je jedino što se računa. Noć borilačkih športova suprotnost je navedenome, ona je oda veselju i užitku samog sudjelovanja, nema drugih mjesta, nema poraženih i nema netrpeljivosti.
Michael Jordan, vjerojatno najbolji čovjek koji je ikada igrao košarku, jednostavno je jednom prilikom izjavio i ovo: „Promašio sam više od devet tisuća šutova u svojoj karijeri. Izgubio sam skoro tristo utakmica, dvadeset i šest puta mi je povjereno da izvedem šut koji bi donio pobjedu, i promašio sam. Doživljavao sam neuspjeh za neuspjehom u svome životu i to je razlog zašto sam uspio“.
Želim svim sudionicima Noći borilačkih športova upravo takav neuspjeh, upravo toliko hrabrosti koja mora biti dostatna da se šport kuša, prakticira u svoj svojoj punoći i uspije. A i samo bavljenje športom – izniman je doseg!
Goran KOVAČIĆ, predsjednik Zajednice športskih udruga grada Velike Gorice
